Fizikaaaaa :)

"Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, vec samo za one koje mi volimo"


06.06.2010.

Utisak o laboratorijskim vjezbama

Ovi casovi fizike su bili najzanimljiviji. Prvo zato sto je mnogo lakse uciti fiziku, zanimljivije je i vise se zainteresujemo kako ce to sve da izgleda.  Drugo, upoznali smo se sa spravama koje prije nismo koristili, subler, kalorimetar, ampermetar, voltmetar i tako dalje...
Meni je najzanimljivija bila vjezba kada smo radili mjerenje induktiviteta i kapaciteta...  prvi put sam radila sa strujom pa mi je bila jos vise zanimljivija i citanje sa tih mjerila :)

putem ovih vjezbi mnogi ce brze shvatiti fiziku , i njene zakone :)

06.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.9 i 10

Ove dvije vjezebe ja nisam radila jer sam taj dan bila dezurni ucenik. :)

06.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.8

 

Odredjivanje specificne tezine datog cvrstog tijela

Pribor: dinamometar, casa sa destilovanom vodom, tijelo objeseno od konac

Uvod: tijelo ciju specificnu tezinu trazimo zavezemo za tanki konac i izmjerimo njegovu tezinu u vazduhu, zatim pomocu jednog stativa podmetnemo pod njega casus a vodom tako da citavo tijelo potopi u vodu. Ravnoteza na dinamometru se poremeti. Tezina ce biti manja od tezine tijela u vazduhu. Razlika u tezini prije i poslije potapanja tijela u vodu predstavlja velicinu potiska.

Redni broj

Q (N)

Q1(N)

γ (kg/m3)

1

2,50

1,40

2,27 * 103

2

2,40

1,50

2,67 * 103

3

2,50

1,40

2,27 * 103

4

2,60

1,60

2,60 * 103

Srednja apsolutna greska 7 %

06.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.7

 

Mjerenje duzine sublerom

Šubler je rucni mjerni alat za razna precizna mjerenja spoljnih i unutrasnjih gabarata. Izradjuje se i od celika al ii drveta za mjerenje predmeta vecih dimenzija.

Redni

broj

h

R

r

h1

R1

V1

V2

V

1.

17,15

3,10

1,11

0,70

6,12

21,95 π

191,02π

169,07 π

2.

17,17

3,13

1,12

0,80

6,11

22,45 π

195,07 π

175,62 π

3.

17,11

3,11

1,10

0,90

6,13

21,85 π

195,07 π

177,44 π

Srednja apsolutna greska 1%

Šubler
Šubler


06.06.2010.

Laborarorijska vjezba br.6

Odredjivanje indeksa prelamanja svjetlosti

 

Pribor: staklena plan-paralelna ploča u raznim oblicima, lampa,bijeli papir

Priprema: Da bi se izvel aova vjezba, lampa se postavi na bijeli list papira, a ispred lampe stakleni predmet. Kada se upali lampa jasno se vide upadi i odbojni zraci. Zatim odredimo upadni i prelomni ugao i indeks prelamanja.

Broj mjerenja

α (°)

β (°)

n

1.

30,00

43,00

0,73

2.

50,00

45,00

1,08

3.

32,00

35,00

0,91

4.

60,00

49,00

1,14

5.

12,00

13,00

0,90

 

Srednja apsolutna greska je 12 %.

06.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.5

 

Odredjivanje pocetne brzine djecijeg autica

Pretpostavimo cemo  da se djeciji autic krece jednakousporeno od trenutka pustanja do zaustavljanja. Mjereci vrijeme potrebno fs dr zaustavi i pri tom predjenu duzinu auta mozemo izracunati ubrzanje i pocetnu brzinu autica.

v = v0 – at

s = v0t – (at2/2)

s= at × t – (at/2)

s= at2/2

a = 2s /t2

Izvodjenje vjezbe: U zavisnosti od raspolozive duzine puta  zategnemo autic i pustimo da se krece po glatkoj povrsini, istovremeno pustivsi vrijeme na stoperici. Po zaustavljanju autica zaustavimo stopericu i izmjerimo vrijeme t. Nakon toga izmjerimo put za autic. Na osnovu toga izracunamo t=?, s =?, a=?, v0 =?

Redni broj

t(s)

s(m)

a(m/s2)

v0 (m/s)

1.

3,70

2,20

0,32

1,18

2.

4,00

2,64

0,31

1,27

3.

4,40

2,71

0,27

1,19

4.

3,80

2,51

0,34

1,29

5.

3,00

2,45

0,54

1,62

 

Najlaksa vjezba do sada, brzo smo ovo izmjerili i izracunale.

a, s= 20% ; v, s= 9%

05.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.4

Odredjivanje kapacitativnog i induktivnog otpora

 

 

1)    Mjerenje kapaciteta i odredjivanje kapacitativnog otpora

Zadatak: Na izvor izmjenicne struje treba prikljuciti voltmeter, ampermetar, regulacioni otpornik i kondezator nepoznatog kapaciteta. Za razlicite vrijednosti nepoznatih kapaciteta mjeriti napone, struje i frekvenciju i izracunati nepoznate kapacitetete i kapacitativne otpore. Pomocu regulacionog otpora R regulisati vrijednost struje u kolu.

Pribor:

-         Regulacioni otpor

-         Voltmeter

-         Ampermetar

-         Frekvencmetar

-         Kondezatori nepoznatih kapaciteta

-         Spojni vodici

Redni

broj

U(V)

I(mA)

F(Hz)

Cx = I/ 2 πfU (μF)

Xc = I/ 2πfC  (Ω)

1.

0,92

19,00

50,00

65,76

0,92

2.

2,00

39,00

50,00

62,10

2,00

3.

3,10

59,00

50,00

60,61

3,10

4.

4,20

79,00

50,00

59,90

4,20

 

 

Ovo je bila jedna od tezih laboratorijskih vjezbi, jedva smo spojile semu jer se ne znamo da koristimo kablovima i ostalim mjerilima, ali je ispalo dobro.

Cx, s= 2%

Xc, s= 4%

2)    Mjerenje induktiviteta i odredjivanje induktivnog otpora

Zadatak: Na izvor izmjenicne treba prikljuciti namot bez zeljeza, dva ampermetra, promjenjivi otpornik i preklopku. Izracunati nepoznate induktivne otpore uz poznatu frekvenciju izmjenicne struje

Pribor:

-         Voltmeter

-         Ampermetri

-         Regulacioni otpornik

-         Namoti bez zeljeza

-         Preklopka

-         Spojni vodici

Tabelarni prikazi izmjerenih i izarunatih vrijednosti

Kolo istosmjerne struje
Kolo istosmjerne struje


Kolo izmjenicne struje
Kolo izmjenicne struje


Izracunavanje  nepoznatih induktiviteta
Izracunavanje nepoznatih induktiviteta


03.06.2010.

Laboratorijska vjezba br.3

Provjera Ohmovog zakona

             Kod otpornika stalne otpornosti R postoji linearna veza izmedju napona na krajevima otpornika i elektricne struje koja prolazi kroz njega. Ta veza je definisana Ohmovim zakonom.

            Ohmov zakon glasi : Jacina elektricne struje koja prolazi kroz otpornik, direktno je proporcionalna njegovoj otpornosti.

                        I = U/R => R = U/I

Tokom izvodjenja ove vjezbe je bio i moj prvi susret sa strujom. Vidjela sam da to nije bas lagano i da moras biti oprezan. Professor nam je pomogao spojiti semu, i onda je bilo lahko upisivati podatke u tabelu.

Redni broj

U(V)

I (mA)

R( Ω)

1.

2

21

95,23

2.

4

44

90,90

3.

6

47

127,65

 


 

 

 

Drugi dio vjezbe nismo uradile zato sto su casovi bili skraceni.

20.05.2010.

Laboratorijska vjezba br.2

Odredjivanje specificnog toplotnog kapaciteta pomocu kalorimetra

 

Specificni toplotni kapacitet tijela je kolicina topline koju tijelo treba primiti da bi mu se temperature podigla za 1o 

 

Pribor : kalorimetar, uteg mase 50 g, zeljezni kljuc, posuda za grijanje vode, grijalica, menzura od 1000 cm3

Zadatak : Odredite specificni toplotni kapacitet utega mase 50 g

Uputa : Za odredjivanje specificnog toplotnog kapaciteta mozemo iskoristiti pravilo smjese tj. pravilo izrazeno izrazom

            M1c1(t-t1) = m2c2(t2-t)

Ako je specificni toplotni kapacitet utega c2, onda ga mozemo odrediti iz prethodnog izraza ako sve druge podatke izmjerimo.

Nalijmo u kalorimetar vodu mase m1 i temperature t1. Odredimo m1 i t1. Istovremeno grijemo vodu do vrenja. Uronimo cvrsto tijelo u uskipjelu vodu koja i dalje vri tako da u njoj lebdi objeseno na tankoj niti oko 10 minuta. Tako uteg ima temperature t2 vose koja vri tj 100o .  Prenesemo sada tijelo brzo u vodu kalorimetra. I tu mora lebdjeti u void. Mijesajmo vodu utegom tako dugo dok voda postigne najvisu temperature i ustali se. to je temperature smjese t koju treba izmjeriti.

Kada smo mi sve to uradile dobile smo vrijednost kapciteta = 0,855 J/K. Tokom izvodjenja ove vjezbe saznala sam sta je to kalorimetar i da se njime kontrolise temperature vode u kalorimetru, i za ubrzavanje izjednacavnja temperature izmedju pojednih dijelova.

16.05.2010.

Laboratorijska vjezba br.1

 

 

Odredjivanje reda velicine molekule ulja

Pribor: plasticna posuda, ulje, voda, linijar, kreda(prah), papir, pipeta

Upute : U posudu nasuti vode. Nastrugati kredu na papir i lagano puhnuti tako dap rah prekrije vodu u posudi. Pipetom uzeti odredjenu kolicinu ulja i sipati na mirnu povrsinu vode preko koje je prah. Nastaje masni krug ( S = r2π).

Zapremina masnog kruga je S x d, gdje je precnik jednog molekula d = V/S

Izvrsile smo tri mjerenja, i dobile srednju vrijednost ds = 0,0073, srednja apsolutna greska 0,0011

Arnela i ja smo se trudile da ovu vjezbu uradimo dobro, jer nam je bila prav vjezba koju radimo, i nadamo se da smo je i uradile. Vjezba nije bila puno teska.

16.05.2010.

Laboratorijske vjezbe

E ovako...
Kada nam je profesor rekao da cemo da radimo laboratorijske vjezbe, pomislila sam "ma bit ce to lagano", ali kada samo poceli da ih radimo vidjela sam da to i nije bas, i da se treba vise potruditi za odredjene vjezbe.  sad ih radimo i lijepo nam je :)

28.03.2010.

.....Zracenje tijela

Poznato je da se toplota razmjenjuje i izmedju dva tijela koja su izolovana bezzracnim prostorom – vakuumom. U ovom slucaju se toplota prenosi zracenjem. Toplotno zracenje je vid elektromagnetnog zracenja ii ma talasnu prirodu. Pri haoticnom kretanju molekuli materije jedan dio svoje nergije zrace u vidu toplotnog zracenja. Izracena toplotna energja ne zavisi samo od temperature tijela, vec i od drugih fizickih osobina povrsine tijela.

Ako povrsiniski sloj materijala koji emituje , odnosno apsorbuje, odvojimo zamisljenom povrsinom (slika),zakon   Wu = Wa + Wr + Wt mozemo primjeniti  in a unutrasnju stranu povrsinskog sloja, te odavde mozemo zakljuciti da povrsina koja najbolje apsorbuje zracenje i najbolje emituje zracenje. Zbog toga je relativna emisiona sposobnost tijela e jedanaka koeficijentu apsorpcije a .

Tijelo za koje je a = 1, r = 0 i t= 0 naziva se qapsolutno crnim tijelom jer apsorbuje sve zracenje. Tijelo za koje je r = 1, a = 0 i t = 0 odbija svu toplotu koja do njega naidje. To tijelo se naziva polutno bijelim tielom. Ako je t = 1, a = o i r = 0 onda je tijelo apsolutno termopropustljivo ili dijametricno .

 Ukupna misoaona moc crnog tijla je data Stefan-Bolcmanovim zakonom

W ec = e s T4                            (1)

Gdje je s = 5,7 × 10-8 W/m2K tzv. Stefan-Bolcmanova konstanta.



21.03.2010.

Karnoov ciklus

Karno(francuski fizicar, jedan od osnivaca termodinamike) je konstruisao jedan kruzni process pomocu kojeg se relativno jednostavno moze izracunati koeficijent korisnog dejstva za idealnu toplotnu masinu.

 

Po definiciji idealna toplota masina radi po povratnom kruznom procesu bez gubitka energije. Ciklus kojim je Karno predstavio rad ove masine sastoji se od dvije izoterme i dvije adijabate, kao sto je to prikazano na slici.

Posebno cemo analizirati pojedine procese koji cine Karnoov ciklus:

                Prelaz iz stanja 1 u stanje 2. Kod ovog prelaza je gas u kontaktu sa toplotnim rezervoarom na temperature Ta i vrsi izotermno sirenje. Pri tome od rezervoara oduzima kolicinu toplote Qa i pretvara je u rad A12. Kako je process izoterman ( U2 = U1),

                A12 = Qa = (m/M)RTa ln(V2/V1)    (1)

Prelaz iz stanja 2 u stanje 3. Sistem se u stanju 2 toplotno izoluje i do stanja 3 se siri adijabatski. Pri tome vrsi rad A23 na racun svoje unutrasnje energije.

Prelaz iz stanja 3 u stanje 4.  Sistem se u stanju 3 dovodi u kontakt sa toplotnim rezervoarom na temperature Tb i do stanja 4 se izotermno sabija. Pri tome se na gasu vrsi rad -A34 koji je jednak kolicini toplote –Qb, koji system predaje toplotnom rezorvoaru

                A23 = Qb = (m/M)RTb ln (V3/V4)    (2)

Prelaz iz stanja 4 u stanje 1. System se u tacki 4 toplotno izoluje i adijabatski se sabija  do pocetnog stanja. Pri ovom procesu se na gasu vrsi rad –a41 i time mu se poveceva unutrasnja energija do pocetne vrijednosti.

Prelazi iz stanja 2 u stanje 3 iz stanje 4 u stanje 1 su adijabatski , te na osnovu  TVg - 1 = const mozemo napisati

T2V2 g - 1 = T3V3 g - 1 ; T4V4 g - 1   = T1V1 g - 1           (3)

Prelazi iz stanje 1 u stanje 2 i stanja 3 u stanje 4 su izotermni

            T1 = T2 = Ta ; T3 = T4 = Tb              (4)

Te (3) mozemo prepisati u obliku

            TaV2 g - 1  = TbV3 g - 1  ; TaV1 g - 1 = TbV4 g - 1

odakle je V2/V1 = V3/V4



18.03.2010.

Adijabatski proces

Kod adijabatske promjene gasnog stanja system ne razmjenjuje toplotu sa okolinom. Ovaj process se moze matematicki definisati relacijom dQ  = 0, pa se iz prvog principa termodinamike dobiva veza izmedju izvrsenog rada i promjene unutrasnje energije

            dA = pdV = -dU                 (1)

posto je dU = (m/M)CV dT, relacija (1) prelazi u

            pdV = -(m/M) CV dT          (2)

Ako sada p izrazimo iz opce jednacine gasnog stanja, dobicemo

            (m/M)RT (dV/V) = -(m/M) CV dT          (3)

sto integracijom daje

                        tVR/CV = const.           (4)

Kako je

                        R/CV = (cp – CV)/ CV =  Cp / CV – 1  -> g - 1   (4)

Relacija (4) se moze napisati u obliku

                        TVg - 1 = const.      (5)

Formula (5) pokazuje zavisnost temperature i zapremine gasa pri adijabatskoj promjeni stanja i bice nam potrebna za izracunavanje rada kod adijabatskih procesa.

14.03.2010.

Prvi princip termodinamike

                Prvi princip termodinamike je uopstenje veze izmedju rad i energije, koju smo upoznali u mehanici.

                                A = ΔE            (1)

                                                                                                                                                              

                Iz ukupne energije sistema cemo izdvojiti spoljasnju kineticku energiju sistema  (energiju koju system posjeduje kada se krece kao cjelina) i spoljasnju potencijanu energiju, koju sistemm posjeduje u polju spoljasnje sile. Preostali dio energije sistema cemo nazvati unutrasnjom energijom U.

                                E = Ep  + Ek + U   (2)

 

                Sada cemo uzeti u obzir vec pomenutu cinjenicu da se energija termodinamickog sistema moze povecati i dovodjenjem toplote Q.

                                Q + A = Ep + Ek + ΔU       (3)

                 Cesto se u termodinamickim problemima promjene spoljasnje potencijalne i kineticke energije mogu zanemariti, pa se (3) pise u jednostavnijem obliku

                                Q + A =  ΔU

                 Za razliku od mehanike, gdje je rad pozitivan kada se vrsi na promatranom tijelu, u termodinamici je usvojena konvencija da je rad pozitivan ako ga vrsi posmatran sisitem. Zbog toga se prvi princip termodinamike pise u obliku

                                Q = A + ΔU = A = U2 – U1      (4)

                 Ako sistemu dovedemo kolicinu toplote Q, on ace se dijelom trositi na rad sistema, a dijelom na povecanje unutrasnje energije sisitema.

                Şad cemo sa jos nekoliko aspekata razmotriti prvi princip termodinamike. Kao sto smo ranije reklli, unutrasnja energija je osobina sistema u definisanom termodinamickom stanju. To, medjutim , ne znaci da se unutrasnja energija sistema u datom stanju moze direktno izmjeriti. Prvi princip termodinamike je povezan sa definicijom unutrasnje energije sistema, jer tvrdi da ce, ma kojim procesom sisitem prelazi iz stanja 1 u stanje 2, razlika U2 – U1  uvijek biti ista. Drugim rijecima, unutrasnja energija sistema odredjuej se relativnoo, tj. uvijek treba da se definise u odnosu na koje pocetno stanje se ona mjeri.

                 Na osnovu  izlozenog, prvi princip termodinamike mozemo usmeno formulisati in a sljedeci nacin:

                Bez obzira na koji nacin system privedemo iz stanja 1 u stanje 2, razlika izmedju ulozene kolicine toplote  i dobijenog rada je uvijek ista, tj. jednaka promjeni unutrasnje energije sistema.

          Ako termodinamicki system provedemo kroz process koji ga vraca u pocetno stanje , bice U2 = U1, tj. Q = A. Znaci, ako je system u toku kruznog procesa izvrsio rad, taj rad je dobijen na racun kolicine toplote koja je usla u system. Drugim rijecima, “perpetum mobile” prve vrste, tj. masina koja bi vrsila rad bez utroska toplote, odnosno eneergija, ne moze da postoji. Ovo je takodje jdna od mogucnih verbalnih formulacija prvog principa termodinamike.

14.03.2010.

Termodinamika

Sada cemo prici izucavanju zplotnih pojava sa stanovista  karakteristicnog za termodinamiku. Potpuno  cemo zanemariti unutrasnju strukturu materije koju ispitujemo i pokusacemo da definisemo neke opce zakonitosti vezane za energiju te materije i pretvaranje te energije u razne oblike. Ovakav  termodinamicki pristup izucavanju toplotnih ocobina materije nece nam dati nove podatke o strukturi materije, niit ce se bazirati nasim saznanjima o toj strukturi, vec se rijesavati pitanja vezana za tarnsformaciju energije u razne vidove i u mehanicki rad. Ova oblast fizike bazira se na uopcenim rezultatima brojnih eksperimenata koji su formulisani u vidu osnovnih principa termodinamike. Prije nego se upoznamo sa samim principima, upoznacemo se sa osnovnim pojmovima termodinamike, jer mnogi termini koji se koriste u svakodnevnom zivotu i u fizici imaju specificna, precizno definisana znacenja u termodincamici.

1.       Termodinamicki sistem – Termodinamickim sistemom  nazivamo odredjenu kolicinu materije ogranicenu zatvorenom povrsinom. Sistem je izolovan ako ne prima, niti odaje energiju.

2.       Termodinamicka ravnoteza sistema.  Sistem se nalazi u stanju termodinamicke ravnoteze ako sve tacke sistema imaju istu temperature. Poslije dovoljno dugog vremena izolovan system doalzi u stanje termodinamicke ravnoteze.

3.       Termodinamicko stanje sistema. Stanje termodinamickog sistema definise neka medjuzavisnost u skupu njegovih osnovnih fizickih karakteristika.

4.       Parametri sistema . Stanje sistema  se odredjuje pomocu nekoliko fizickih parametara.Osnovni parametric su T,p,V i m.Za idealan gas ovi parametric figurisu u jednacini stanja.Slozeniji oblici materije se obicno opisuju sa jos nekoliko parametara stanja (npr. Naelektrisanje je parameter naelektrisanih sistema ).

5.       Okolina sistema. Okolinu sistema cine svi sistemi sa kojima posmatran sistem razmjenjuje energiju.Prenosenje energije preko granice sistema moze da se vrsi na dva nacina : protokom toplote i vrsenjem rada .

6.       Termodinamicki proces. Ako se bar jedan od parametara sistema mjenja,sistem se nalazi u termodinamickom procesu.

7.       Reverzibilni i ireverzibilni procesi. Reverzibilan je takav termodinamicki process koji se zavrsava time sto se system zajedno sa svojom okolinom vraca u pocetno stanje. Ako se posmatran system zajedno sa svojom okolinom po zavrsetku procesa ne vraca u pocetno stanje, onda takav proces nazivamo ireverzibilnim. Navedene definicije reverzibilnosti,odnosno ireverzibilnosti zahtjevaju,svakako,izvjesna dopunska objasnjenja.Ocigledno je da su moguci slucajevi kada mi po sopstvenoj volji mozemo uciniti neki process reverzibilnim ili ireverzibilnim,tj.zavrsiti ga tako sto cemo system vratiti u pocetno stanje ili ga necemo vratiti u pocetno stanje. Ovakvi slucajevi ipak nisu tipicni za dublje shvatanje prirode termodinamickih procesa. U sistemima sa ogromnim brojem cestica postoji spontana teznja ka ireverzibilnosti. Moglo bi se navesti mnogo primjera koji ilustruju ovu tvrdnju,ali cemo navesti jedan,koji je vrlo ilustrativan.Neka je jedna polovina staklenog suda napunjena bjelim,a druga crnim prahom i neka su oni razdvojeni pokretnom pregradom.Ako uklonimo pregradu i pocnemo da tresemo posudu crni i bijeli prah grupisani svaki u svojoj polovini suda. Ovaj tip ireverzibilnosti je posljedica cinjenice da u procesu ucestvuje ogroman broj cestica bijelog i crnog praha.Ako bismo,na primjer,u istoj posudi imali dva crna i dva bijela klikera u pocetku,oni bi se tresenjem izmjesali,ali bi se tokom daljeg tresenja vrlo cesto dogadjalo da se pocetno stanje ponovi :bijeli klikeri bi bili na drugoj strain,a crni na drugoj.

Moze se reci das u realni termodinamicki procesi uvijek nepovratni i da se samo priblizno mogu uciniti reverzibilnim.  Primjer priblizno reverzibilnog procesa je ilustrovan na slici. Kada je temperature grijaca veca odd T od temperature pomatranog sistema, koji cine voda i zasicena para, toplota prelazi sa grijaca u system i odredjena kolicina vodese pretvara u zasicenu paru, te se klip K polako podize. Ako se pritisak na klip K poveca za dp, klip ce poceti da se vraca nanize vrseci pri tomr rada na nasem sistemu i povecavajuci njegovu temperature. Sada ce toplota sa sistema da se vrati u pocetno stanje, okolina sistema ce ostati neizmjenjena.

8.       Unutarnja energija sistema. Unutrasnju energiju sistema cine svi vidovi energije us istemu (energija termickog kretanja molekula, potencijalna medjumolekularna energija, unutrasnja energija samih molekula, energija mirovanja atoma ( E = mc2 ) , itd. ). Unutrasnja energija sistema se moze definisati kada se system nalazi u odredjenom termodinamickom gasu.



11.03.2010.

Temperatura

Kada dodirnemo neko tijelo, mozemo da kazemo da li je ono vrelo, toplo ili hladno. Pri tom ocjenjivanju mi ustvari poredimo stepen toplotnog stanja ili zagrijanosti tijela u odnosu na temperature nasega tijela. Pri tom mozemo i da pogrijesimo, jer je procjena na bazi fizioloskog osjecaja. Greska je utoliko veca ukoliko se radi o veoma visokim i veoma niskim temperaturama. Kako je temperature, tj. stepen toplotnog stanja ili zagrijanosti nekog tijela vazna fizicka velicina, cija se jedinica kao osnovna nalazi u Internacionalnom sistemu (IS) mjera, pojam temperature moramo tacno definisati i pronaci metodu za njeno mjerenje. Dok je egzaktna definicija pojma temperature predmet daljeg razmatranja. Za  mjerenje temperaturemoramo pronaci neke mjerljive fizicke osobine tijela koje se mijenjaju sa temperaturom, slicno kao sto smo za mjerenje sile upotrijebili osobinu tijela koja se mijenja sa silom, na primjer duzinu elasticne opruge. Ta osobina mora bit ii reverzibilna , tj. tijelo se povratkom na pocetnu temperature mora vratiti u pocetni polozaj.

07.03.2010.

Izohorni proces

Kod ovog procesa zapremina gasa ostaje konstantna ( V = const. ). Znaci dV = 0, pa je i izvrsen rad jednak nuli.

07.03.2010.

Izobarni proces

Kod ovog procesa se ne mijenja pritisak gasa ( p = const. ), te se u izrazu 

V1

∫ pdV ,

           V2                                                                                                                   

                p moze izvuci ispred integral, sto daje rezultat

                                A = p(V2 – V1)  

07.03.2010.

Izotermni proces

Kod ovakve promjene gasnog stanja  ne mijenja se temperature fasa, T = const., pa se zavisnost pritiska od zapremine dobija iz opce jednacine gasnog stanja

                P =1/V × m/M × RT  (1)

Kada se (1) uvrsti  za izvrseni rad se dobija izraz

                A =m/M RT ln V2/V1   (2)

               


Stariji postovi

Fizikaaaaa :)
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

Isaac Newton
Isaac Newton, (Isak Njutn) engleski fizičar, matematičar i astronom (rođen 4. januara 1643 preminuo 31. marta 1727). Jedan od najvećih prirodnih naučnika u historiji.

James Clerk Maxwell
James Clerk Maxwell (Edinburgh, 13. juni 1831. - Cambridge, 5. novembar 1879.), škotski fizičar

Njegova istraživanja obuhvaćaju mnoge grane fizike. Najvažnija je elektrodinamika u kojoj je matematički formulirao Faradayeva okrića. Napisao je jednačine gibanja elektromagnetnih polja (Maxwellove jednačine). Teorijski je dokazao da je svjetlost elektromagnetska pojava. Pored Ludwiga Boltzmanna i Rudolfa Clausiusa, Maxwell se smatra i osnivačem kinetičke teorije plinova. Formulirao je zakon raspodjele brzine molekula u plinu.

Nicolas Léonard Sadi Carnot
Nicolas Léonard Sadi Carnot (Pariz, 1. juni 1796. - Pariz, 24. august 1832. godine) je bio francuski fizičar.

1824. godine objavio je raspravu u kojoj je iznesen drugi zakon termodinamike, nazvan Carnotov princip. Osnovna misao te rasprave je da se ukupna toplotna energija ne može pretvoriti u rad. Carnot je već 1831. godine dao prilično tačnu vrijednost za mehanički ekvivalent kalorije.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
46516

Powered by Blogger.ba